Foto: Karla i jedan od njenih radova
Karla Žličarić, rođena je 2000. godine u Splitu i trenutno s obitelji živi u Novom Travniku no uskoro će napustiti svoj grad i krenuti u svoj život pun učenja i stvaranju novih navika.
Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu za Karlu je zasigurno pravi izbor jer je od malih nogu kreativna, istraživačkog duha i slika sve što poželi.
Za Notra.ba portal ispričala je sve o svom hobiju, planovima i podršci:
"Od malih nogu imala sam sklonost slikanju, smatram da je i genetika umiješala svoje prste, jer je moja prabaka prelijepo slikala. Ljevoruka sam, kažu da su takvi ljudi više kreativni, možda i ima istine" - rekla je kroz smijeh Karla.
Brojne nagrade
Osnovnu i srednju školu završila je u Novom Travniku, prijavljivala se i na razna natjecanja gdje je osvajala brojne nagrade. Prvo mjesto osvojila je u Novom Travniku za učešće u programu obilježavanja Dječje nedjelje/tjedna na razini škole u izradi likovnih radova na temu: "Ovo je moja nedjelja/tjedan", 2012.godine., na ovom natjecanju nosi još jednu nagradu, drugo osvojeno mjesto u drugoj kategoriji likovnih radova.
"Malo sam pauzirala s crtanjem jer sam se pripremala za državnu maturu, koju sam uspješno položila. Uz slikanje dosta sam kreativna osoba i moji roditelji mi pomažu da te svoje kreativne ideje predočim u stvarnost, da ne budu samo ideje već gotov proizvod“ ističe Karla te nastavlja:
„Slikanjem ću se uvijek baviti i to će biti dio mene, planiram se i u budućnosti prijavljivati na razna natjecanja, želim sudjelovati i u humanitarnim akcijama, koliko god moj talenat i slikanje bude moglo doprinijeti drugima“ kazuje nam mlada umjetnica te ističe kako dosta uči, čita, istražuje po internetu te isprobava razne tehnike:
„Učim iz dana u dan, naravno da i kod mene dođu lošiji dani, ali ne zadrže se puno što mi je bitno. Jednostavno dođe period kada ne ide baš sve kako bih htjela, kako sam zamislila“ priznaje naša sugovornica te dodaje kako je dosta radova jednostavno nastaje „iz njene glave“ jer ne voli kopirati nego pustiti mašti na volju i to su joj ujedno i najbolji radovi. Naravno, narudžbe su kaže, nešto drugo jer onda odrađeni posao mora biti onakvim kakvim ga je naručitelj zamislio.
Roditelji najveća potpora
„Dosta dobijem upita oko vremena koje mi je potrebno za jednu sliku. To se iskreno dosta razlikuje, jer svaka je slika priča za sebe. Sve zavisi od veličine. Jednu sam recimo radila punih šest sati bez prestanka i to mi je ujedno i najdraža slika jer je kupac te slike moja mama, koja je jedva dočekala da moj rad stavi na zid u dnevnu sobu. Ne smijem stati kada krenem da slikam jer se moje boje brzo suše, također kada dobijem ideju jednostavno sjednem i slikam ne gledam na vrijeme“ priča nam Karla te bez razmišljanja odgovara na pitanje o najvećoj životnoj potpori:
„Za sve ovo tko sam i što radim, mogu zahvaliti svojim roditeljima, Darki i Oliveri. Bez njih ovo ne bih mogla, oni su ti koji su prepoznali moj talenat, koji su gledali da ga razvijaju, od njih sam dobila svoj prvi pribor, platno…S njima sve, bez njih ništa!“ zaključuje Karla na kraju našeg druženja.
Urednički tim Notra.ba želi joj puno uspjeha u daljnjem školovanju.
Ana M/notra.ba
