Svjetski dan borbe protiv dijabetesa se obilježava 14.11. svake godine u više od 170 država svijeta, još od 1991. godine kao odgovor na porast broja oboljelih i prijetnju nekontrolisanog širenja bolesti, navodi se u današnjoj objavi Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ)..
O obilježavanju ovog dana, o tome kako je korona virus utjecao na liječenje dijabetičara i o samom stanju dijabetičara u Novom Travniku razgovarali smo s Vanjom Džambas, predsjednicom Udruge dijabetičara djece i mladih „Slatkiš“ iz Novog Travnika.
Kako će udruga dijabetičara djece i mladih „Slatkiš“ obilježiti ovaj dan?
„UDDM "Slatkiš" ove godine nije izašla u javnost povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa. Kako su osobe oboljele od dijabetesa kritična skupina nismo htjeli izlagati nasše članove takvom riziku.
Na sve segmente društva korona virus je itekako utjecao, kakvo je stanje kod Vas i rada Udruge?
„Korona virus je itekako utjecao na liječenje osoba sa sećernom bolešću. Naše su kontrole umanjene gotovo ih i nema, a svakako moram naglasiti po tko zna koji put, da do Sarajevske županije ne postoji liječnik endokrinolog pedijatar, pa ni endokrinolog uopće koji može liječiti našu djecu. Kako su bolnice pune Covid pacijenata primorani smo, da bismo izbjegli opasnost od zaraze ići privatno raditi nalaze, a to košta.
S vremena na vrijeme sastanemo se mi roditelji pa jedni drugima pomažemo, ako ičim onda savjetima iz osobnih iskustava. Udruga je nedavno od donacija svakom članu priredila poklon paket u koji smo stavili sve potrebno za podizanje imuniteta, maske i dezinfekcijska sredstva.“
Uvijek se napominje kako nedostaje liječničkog kadra koje bi djeci osiguralo kvalitetnu liječničku skrb, što treba promijeniti?
„U našoj županiji je neminovno da nedostaje liječnik koji će ne samo liječiti djecu i mlade nego i starije pacijente. Potreban je i odjel u jednoj od županijskih bolnica na kom bi se liječili i kontrolirali svi pacijenti od šećerne bolesti. Iscrpljujuće je i roditeljima, a i djeci putovanja u druge županije kako psihički tako i financijski. Obzirom da su u Sarajevskoj županiji samo dva liječnika endokrinologa, a liječe pacijente - djecu iz dvije županije, mislim da bi bilo rasterećenje kao i kvalitetnija skrb za sve.
Mi smo kao udruženje napravili naš registar oboljelih od dijabetesa „djece i mladih do 27 godina" ali ta brojka je nestvarnija iz dana u dan jer svakodnevno imamo novootkrivenih pacijenata, kao i onih koje se presele, a nažalost i umiru od dijabetesa.
Je li zaživio projekt za nabavu senzora i aparata za bezbolno mjerenje šećera i krvi ili je još uvijek sve „mrtvo slovo na papiru“?
„S inicijativom „Život s manje boli“ krenuli smo u našoj županiji taman onda kada je započela pandemija Covida, pa je sve na čekanju jer razumijemo prioritete. No moram naglasiti da smo mi i naša djeca u pandemiji dijabetesa od otkrića same bolesti i o nama nitko ne vodi računa kako bi trebalo. Naime, za sve što nam treba i što nam po zakonu zapravo i pripada, moramo se pobrinuti sami, a osobito napominjati one koji au za to zaduženi. Sami organiziramo predavanja i radionice da bismo prevenirali, angažiramo od naših donacija stručna predavanja za pacijente te pozivamo i liječnike.. Zar to nije apsurd ?
Naime,imamo inzulinske pumpice kao jedan od najuspiješnijih načina liječenja koje koštaju jako mnogo novaca. Primjerice inzulinska pumapa košta oko 5000 KM, te testovi za 1 mjesec oko 300 KM , a nemamo liječnika koji će kontrolirati iste. I to je apsurd...“
Prepoznaju li ljudi svakodnevne probleme dijabetičara ili su zapravo prepušteni sami sebi, a samopomoć je zapravo jedino rješenje?
„Nekolicina ljudi ipak prepoznaje naše probleme i nažalost kao i danas o tome se govori samo jednom godišnje, odnosno na današnji dan.
Kako na vrijeme kod djece uočiti razvoj dijabetesa?
„Dijabetes tip 1 najčešće dobijaju djeca.Postoje i djeca sa dijabetesom tip 2 koji je najčešće uzrokovan lošom prehranom i pretilošću kod djece.
Tip 1 kod djece se otkrije neposredno nakon što se bolest i razvije, dakle u roku od par dana takvi pacijenti najčešće završe u ketoacidozi, te se bez bolničkog liječenja moze dogoditi i smrt. Dakle čim se bolest razvije odmah se i otkrije.
Tip 2 je nažalost bolest koja se najčešće otkrije kada dođe do komplikacija poput, bolesti bubrega , srca, očiju.. Pacijent živi godinama s dijabetesom, a to niti ne zna jer kako kažu" dijabetes ne boli" jer je " tihi ubojica".“ – izjavila je Vanja Džambas, predsjednica Udruge dijabetičara djece i mladih „Slatkiš“ iz Novog Travnika.
Prema podatcima Internacionalne dijabetološke federacije (IDF) i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), u BiH od 1.000 stanovnika ima oko 270 oboljelih od šećerne bolesti, a procjenjuje se da skoro 100 oboljelih još uvijek ne znaju da imaju šećernu bolest.
U svijetu je registrirano oko 387 milijuna osoba s dijabetesom, što predstavlja 8,3% svjetske populacije. U Europi je oboljelo oko 55 milijuna stanovnika ili 6,7 posto populacije. Godišnje se u svijetu kod oko 80.000 djece otkrivena šećerna bolest. Smatra se da će do 2035. godine broj osoba s dijabetesom u svijetu dostići 592 milijuna.
KK/notra.ba
