Travničanin Slaven Čović je profesor glazbe, a pored toga što se uspješno bavi pjevanjem posebno mjestu u srcu ima prema proizvodnji zdrave hrane. Njegove vitaminske „bombe“ su dobro poznate u Lašvanskoj dolini, a CIBUS likeri i šire. Slaven je za svoje likere osvojio brojna priznanja, kako u BiH, tako i van granica. Kvaliteta okusa i ljubav koju ulaže u pripravljanje ovih domaćih likera itekako je prepoznatljiva, a upravo su brojna priznanja i nagrade bile razlog da sa Slavenom razgovoramo o postupcima priprave, ljubavi prema glazbi, ali i o slobodnom vremenu kojeg s obzirom na sve što radi i nema previše.
Ljubav prema glazbi počela je od malih nogu, a obje strane obitelji su bile jednako talentirane, od roditelja, rođaka, pa čak i tetki koje sviraju harmoniku. Naravno sve je to bilo na amaterskoj razini, a Slaven je prvi koji se glazbeno školovao od osnovne i srednje škole, do glazbene akademije.
Prije nekoliko tjedana uspješno je radio u sklopu projekta „Dani zime na Kozari“, a iz svega toga izašla je jedna jako melodična i na prvo slušanje jako pamtljiva pjesma pod nazivom „Osjeti Kozaru“. Slaven ističe kako je na poziv prijatelja Harisa Čakića i Alojza Čakarića „upao u projekt“ vezan za Kozaru. Slaven je vokal pjesme, a ističe kako je posebno iskustvo i zadovoljstvo isprobati nešto novo. Komentari prijatelja i sugrađana su pozitivni, a na njihovu inicijativu u budućnosti možda zaživi i pjesma o našim planinama i krajevima.
Slavenu je tek 27 godina, a pored ideje koju je imao za proizvodnju zdrave hrane i likera bitna je i hrabrost za ulazak u projekt koji je sada dugogodišnji.
„Oduvijek sam živio i boravio na selu i oduvijek me zanimala tradicija. Glazba je s hranom i pićem itekako povezana. Projekt i priča s likerima počela je sasvim slučano kada sam otišao u trgovinu kupiti višnjevaču kao poklon, te je nisam mogao pronaći. Zapitao sam se, pa gdje će je ljudi kupiti i sjetio se da kući imam nekoliko boca. Upakirao sam ih, etiketirao, poklonio i od tada je sve počelo. Ljudi su poželjeli kupiti likere, a promocija na lokalnim medijima itekako mi je pomogla.“, ističe ovaj hrabri mladić.
U pet godina kapacitet se proširio, a samim time Slavenove obaveze su rasle, te slobodnog vremena ima jako malo. Svoje nastavne obaveze završava do jedan sat popodne, a onda se cijelo poslijepodne posvećuje svojoj proizvodnji. Večernji sati su obično rezervirani za probe benda i limene glazbe, a vikendom nastupa na vjenčanjima. Ipak, ističe kako je COVID-19 utjecao na posao benda, ali CIBUS je „eksplodirao“ i u porastu je čak 300-400% u odnosu na prethodne godine.
Slaven svakodnevno isprobava nove stvari, pa se pored likera okrenuo i prozvodnji meda, energetskih bombi za imunitet, džemova, ali i ajvara. Posebnost energetskih bombi je ta što kupci nisu samo lokalne razine, nego i van granica Bosne i Hercegovine. Ističe kako ne misli stati na ovome, ideja je zaista puno, a tek ih treba realizirati.
Proces izrade jednog likera je zaista ogroman, prije svega potrebno je pronaći kvalitetno i zdravo voće, a upravo zbog velike potražnje Slaven je svoj voćnjak morao i prošiti. Proizvodnja likera počinje s likerom od koprive koji dolazi u travnju, a potom se posvećuje ostalim. Voće se stavlja u staklene posude, miješa sa šećerom, te na suncu ostaje dva mjeseca. Nakon toga slijedi proces sazrijevanja u magacinu, a svi sokovi se cijede u bačve, nakon čega nastaju prepoznatljivi CIBUS likeri uz tajne sastojke. Proces završava pakiranjem.
Svaki liker je priča za sebe, a recept je tradicionalan sa spojem modernog, prije svega glavni sastojak je ljubav prema onome što radi. Da bi se dobila savršena receptura i kvaliteta po kojoj su Slavenovi likeri prepoznatljivi potrebni su mjeseci kušanja, eksperimentiranja i usklađivanja okusa. Savršenstvo okusa se postiže dugogodišnjim radom, istraživanjem i kvalitetnom domaćom rakijom koja je osnova svega.
Veliku potporu s obzirom na povećanje proizvodnje ima u djevojci Kristini, sestrama i zetovima. Sezona rada na likerima počinje u ljeto kada je posla najviše, a uz njihovu podršku i pomoć Slaven uspijeva pripraviti dovoljno likera za kupce.
Cibus likere nije potrebno predstavljati, oni su priča za sebe reći će svatko tko je kušao makar jedan. Osvojili su brojna priznanja kako u BiH, tako i u susjednoj Srbiji, a na posljednjem festivalu „Zlatni čokanj“ u Zenici osvojili su čak 12 medalja. Iduća natjecanja bi trebala biti održana u Zagrebu i Sarajevu, ali datumi još nisu poznati.
Svaki liker mu je kao dijete i teško mu je izdvojiti najdraži, ali ako mora birati onda je to liker od divlje trešnje. Nekome je pak najljepši liker od duda, nekome od višnje, a sve je zapravo stvar ukusa. Cibus likere moguće je naručiti i u raznim ugostiteljskim objektima Lašvanske doline, a upravo su komentari redovnih „ispijača“ pohvalni i pozitivni.
Brojni mladi odlaze „trbuhom za kruhom“ van BiH, a upravo je Slaven primjer kako se uz rad i trud može živjeti i kod nas.
„Ovdje se može ostati, a ljubav je najbitnija. Ništa se ne postiže preko noći i u sve trebaš uložiti 200% sebe. Početak je težak, ali treba biti ustrajan i u skladu s vremenom. Reklamiranje, promidžba i suradnja su danas itekako bitni. Sebe moraš davati i pomoći i drugoga i vrijednovati rad drugih.“, zaključio je Slaven.
U budućnosti planira osnovati i registrirati destileriju prvog takvog tipa u BiH. Planova je puno, a Slaven je primjer kako mladi čovjek svojim radom i trudom može ostvariti sve, od prepoznatljivosti do uspješnog poslovanja. Brojne nagrade za njegove likere postale su navika, a na raznim festivalima kvaliteta likera se mjeri s: „CIBUS i ostali“. Slaven je doista primjer da se u Lašvanskoj dolini može učiniti mnogo, ali je potrebno biti radišan i uporan, a put do uspjeha uvijek je trnovit.
KK/Notra.ba
