Župa Presvetog Trojstva Novi Travnik u nedjelju slavi patron župe ili blagdan Tijelova. Patron ove novotravničke župe slavi se 30. svibnja. O samom patronu župe, ali i o statističkim podatcima i stanju u župi razgovarali smo sa župnikom župe Presveto Trojstvo Novi Travnik, don Antom Ledićem. U nastavku intervjua možete pročitati do kud su stigli radovi na Trgu Drinskih mučenica, ali i čuti više o samom svećeničkom pozivu don Ante, kao i o njegovom bavljenu sportom..
Bliži se patron župe Presvetog Trojstva, kakvi su planovi?
„Kao i dosadašnjih godina imat ćemo trodnevnu duhovnu obnovu koju će voditi gospodin Mijo Barada, svjetski poznati karizmatik. Radi se o vjerniku laiku koji ima obitelj s četvoro djece, a prošao je trnovit životni put kao i svi mi, međutim doživio je obraćenje koje bi trebao doživjeti svatko od nas. Radi se o putujućem misionaru koji svojim iskustvom križa, patnje i susreta s Bogom zagovara vjeru. Odlučio sam se na vjernika laika da bi vjernici vidjeli da se može živjeti životom „laičkog svećeništva“. Njegovo iskustvo dirnulo je mnoge, te je malo tko ostao ravnodušan na njegovo svjedočanstvo. Treba znati nekoga poslušati, a ovog karizmatika je čak i papa Benedikt XVI. blagoslovio i dao dozvolu za njegovo djelovanje. Na sam patron svečanu misu predvodit će doktor, otac Zvonko Martić karmelićanin iz Samostana svetog Ilije na Buškom blatu. Radi se zaista o velikom duhovnjaku koji će nadam se oduševiti vjernike jer se radi zaista o osobi koja zaista ima što kvalitetno za reći.“
Što je s procesijom na dan Tijelova?
„Pet godina za svetkovinu Tijelova ili u narodu poznatu kao Brašančevo prakticiramo tijelovsku procesiju. U većini župa postoji vid procesije kroz sela i naselja, što se i preporuča, a mi imamo gradsku na koju ljudi rado dolaze. Tradiciju nećemo prekidati, te je na našu zamolbu vojnom ordinariju uvrštena u godišnji plan i program vojnog ordinarija BiH, te dakle sudjeluju časnici, dočasnici, vojnici u pratnji vojnog orkestra Oružanih snaga BiH (limene glazbene). Svi vjernici Lašvanske doline su pozvani na ovu svečanost, naravno ukoliko nemaju tijelovsku procesiju u svojoj župi. Jako je bitno na taj dan slaviti tijelo i krv Kristovu.“
Ispred crkve se mogu vidjeti radovi na Trgu Drinskih mučenica, završtak se bliži?
„Već treću godinu radimo na realizaciji Trga Drinskih mučenica, a gradimo ga Bogu na slavu, a Drinskim mučenicama na čast. U završnoj smo fazi izgradnje, još uvijek imamo i radova i poslova koji iziskuju i vrijeme i novac. Podjednako smo u potrazi za donatorima,ali sve u svemu planirano je da blagoslov i otvorenje trga bude 24. rujna ove godine i taj dan je zapravo drugi patron naše župe. Radi se o danu kada su Drinske mučenice proglašene blaženima prije 10 godina, te se dakle radi o jubileju. U fazi smo pripravljanja programa i za sada nemamo sve definirano, ali ideje su tu. Javnost će svakako na vrijeme biti upućena i obaviještena.“
Kakvi su statistički podatci župe za prošlu godinu, te kako ste zadovoljni pukom u brojčanom smislu?
„Prethodne godine smo brojali 2435 vjernika u 915 obitelji. Od 2003. Godine do 2020. Godine iz naše župe je odselilo 1146 duša. Smanjio se broj vjernika, ali vrijedi istaknuti kako su neki i doselili. Imamo 169 djece u osnovnoj školi, 100 u srednjoj i 108 studenata, te se radi o podatcima koje smo prikupili za vrijeme blagoslova kuća. Ovo je tranzitna župa, a podatci se uvijek mijenjaju, no u velikom broju su točni. Veliki broj je umrlih u odnosu na rođene, imamo tek 4 krštenih, a 14 umrlih. Do prošle godine smo bili u značajnom natalitetu. Sve je posljedica odlazaka mladih i pandemijskog vremena u kojem trenutno živimo.“
Kako je pandemija Covid-a 19 utjecala na Vas kao svećenika, ali na vjernike? Što je drugačije?
„Na mene nije utjecala nimalo, radio sam sve što je moja obaveza kao svećenika. Što se mene tiče niti sam osjetio, a niti sam pridavao važnost tome, te smatram da sam uvijek bio tu za svoje župljane. Crkve su vidno bile praznije, ljudi su zapravo poštovali mjere i držali se uputa. Osjetan je pad dolazaka vjernika na mise, ali je svakako i pohvalno za moje župljanje što znači da su odgovorni. Mi svećenici kao i liječnici imamo pravo liječiti duhovne, kao što liječnik liječi tjelesne tegobe. Bolesnima treba omogućiti sakramente, osobito ukoliko se radi o sakramentu bolesničkog pomazanja. Nije nam se dopuštao ulazak u neke ustanove, te sam u tom pogledu najviše osjetio pandemiju. Po župi sam djelovao potpuno normalno i pastoralno, a nastojao sam pridržavati koliko je moguće. Smatram da smo i mi svećenici na prvoj obrambenoj liniji, te da svećenik uvijek treba biti tu za svoje vjernike, bilo da se radi o pandemiji, ratu, elementarnoj nepogodi ili nečemu sličnom. Svećenicima ne treba braniti djelovanje, ali mjere svakako treba poštivati.“
Rođeni ste na Kupresu, postoji li neka vrsta nostalgije prema rodnom mjestu?
„Nostalgije nema, a svatko je ponosan na svoje mjesto rođenja. Važno se brzo adaptirati u sredinu u koju dođeš, a smatram da sam upravo takav. Ne mislim o Kupresu, mislim o ljudima sredine u kojoj se trenutno nalazim jer sam njihov pastoralni predvoditelj. Mi kao svećenici se trebamo prilagoditi prostoru i mjestu u koje nas naš ordinarij šalje.“
Kada ste zapravo osjetili „svećenički poziv“ i kada ste znali da je to ono što želite biti i raditi?
„Svakako da svako zvanje ima svoju amplitudu odrastanja, tako i moja od neke dječje mašte i želje do stvarne. Stvarna potvrda da želim biti svećenik se dogodila nekada na četvtoj godini studija kada zapravo većina donosi prijelomne životne odluke. Do tada sam tražio odgovore na neka mladenačka životna pitanja, mogu li ja to, kako i na koji način. Svakako da su brojni ljudi imali utjecaj na mene, počevši od obitelji, prijatelja, kolega i naravno iskusnijih svećenika. Do tada sam se tražio, lutanja nije bilo, a smatram da sam donio ispravnu odluku te da sam trebao biti svećenik. Možda nekada nisam bio najbolji župnik, svećenik, ali sam oduvijek tražio kako najbolje djelovati uz sve svoje slabosti jer ipak smo mi svi ljudi kao prvo. S Bogom rješavamo sve svoje probleme i s Bogom je uspjeh neminovan.“
Mladi su temelj Crkve, kako ste zadovoljni mladima i njihovom aktivnošću u župi?
„Što se tiče mladih ne mogu reći da su posebno zainteresirani iako nudimo dosta programa i projekata. Na prvu dođe oduševljenje, ali brzo i splasne. Ovo je gradska župa koja je spoj novih kultura iz raznih dijelova svijeta, a znamo kako je grad nastajao, te je sigurno kako se svi ti korijeni još uvijek i danas osjete i vuku. Velika većina župljana ovu župu ne doživljava kao svoju iz razloga kako kažu jer tu samo stanuju, možda i mladi upravo zbog toga nemaju osjećaj pripadnosti. Treba se adaptirati i prihvatiti stanje kakvo je trenutno. Ipak ima mladih koji su spremni prihvatiti i župu i sve ono što župa nudi. Veliki broj je ipak i onih koji vjerske obrede obavljaju samo jer to tako treba i tu se vidi koliko su zapravo srcem spremni sudjelovati, a ne samo tjelesno. Danas za sve ima vremena, ali pola sata za vjeronauk je teško izdvojiti. S tim problemom se još uvijek borimo, ali u budućnosti ćemo mu se sigurno više posvetiti jer su mladi budućnost.“
Zanimljiva je činjenica da ste se aktivno sportski natjecali u dizanju tegova, a koliko je zapravo sport bitan za Vas i jeste li trenutno aktivni?
„U sportu sam bio zbog svojih zdravstvenih problema , a igrom slučaja sma upao u olimpijski sport je sam bio u Konjicu osam godina gdje su sami korijeni tog sporta. Ljubavi prema sportu nema, nemam sportsku žicu da baš žudim za sportskim aktivnostima, ali mi je ovaj sport svakako pomogao u zdravstvenom pogledu. Ostvario sam i državne i međunarodne uspjehe, ali ne pridajem važnost tome, a svih medalja i priznanja sam se odrekao. Sport je svakako društvena disciplina koja iziskuje odricanja, a prva stvar koja se nikada ne smije dovesti u pitanje je Bog. Treba prvenstveno biti prvak u duhovnom smislu, a tek onda u tjelesnom. Kreposti su ključne, kako duhovne tako i tjelesne. Posebno bih kao odličan primjer izdvojio Blanku Vlašić koja je bila svjetski uspješna, ali je duhovno ostala pri Crkvi.“
Najava za patron i poziv za vjernike?
„Redovno čitam Vaš portal i stoga pozivam sve vaše čitatelje da dođu na trodnevnice. Program započinje u 18:00 sati, te nakon toga slijede svete mise u 19:00 sati i poslije krunica za oslobađanje s Mijom Baradom. Pozvao bih sve da dođu da utvrde temelje naše vjere kroz blagdan Presvetog Trojstva jer se vjera temelji upravo na Ocu, Sinu i Duhu svetom. Još jednom naglašavam da su svi dobrodošli i na patron i na samu procesiju.
Notra.ba
