
Međunarodni mehanizam za kaznene sudove (MMKS) osudio je bivše šefove Službe državne sigurnosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 12 godina zatvora, piše Klix.ba
Vijeće je konstatiralo da su odgovorni za podržavanje i pomaganje zločina u Bosanskom Šamcu, ali da nisu krivi za planiranje i naređivanje. Vijeće konstatira da su krivi po točkama od jedan do pet.
U skladu s pravilima suda u izdržavanje kazne Stanišiću i Simatoviću će se uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru.
Zanimljivo je da je sudija Burton Hall naveo da je tužiteljstvo u Haagu dokazalo pomoć pri izvršenju zločina samo u odnosu na zločine u Bosanskom Šamcu – za detaljno obrazloženje morati ćemo čekati punu presudu.
U presudi se konstatuju zločini koji su srpske snage počinile na području Hrvatske, uključujući brutalna ubijanja nesrpskih civila. Vijeće navodi da su neka od ubojstava počinili pripadnici "Arkanovaca".
Sličan obrazac se odvijao i u BiH, u opštinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most, Trnovo i Zvornik.
Sudija navodi da su Bijeljini teror su zavele Arkanova i Mauzerova "Garda". Pripadnici tih grupa vršili su ranje velikih razmjera. Pljačkali su ubijali i silovali i zatvarali nesrbe na području općine . Na kraju, veliki broj Muslimana napustio je općinu. Vijeće konstatira brojna zlodjela i u općinama Zvornik i Bosanski Šamac, uključujući masovna zatvaranja.
Pretresno vijeće konstatiralo je da da su zajednički zločinački cilj trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva dijelili srpski rukovoditelji Srbije, Krajine, Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, te BiH.
Sudija Hall čita dio presude koja se odnosi na ulogu Stanišića i Simatovića i kaže kako Tužiteljstvo nije dokazalo da je zajednička zločinačka svrha postojala prije kolovoza 1991. godine
Što se tiče srpskih snaga u BiH Vijeće konstatira da je Stanišić bio u kontaktu s Radovanom Karadžićem, međutim nema dovoljno dokaza o konkretnoj pomoći Karadžiću ili drugim sudionicima UZP-a ili drugih struktura u BiH.
Stanišić, bivši šef Službe državne sigurnosti Srbije, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), teretili su se da su od travnja 1991. do prosinca 1995. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem čiji je cilj bio uklanjanje većine Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske.
Postupak protiv Stanišića i Simatovića je posljednji u kojem će sudije MMKS-a utvrđivati da li su bivši službenici Srbije krivi za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Poslije prvostepenog suđenja, Haški tribunal je 2013. godine Stanišića i Simatovića oslobodio krivice, ali je Žalbeno vijeće 2015. usvojilo žalbu Tužiteljstva i zbog nepravilnosti u postupku naložilo da suđenje bude ponovljeno po istoj optužnici, prenosi BIRB
Žalbeno vijeće Haškog tribunala odlučilo je da prvi put za zločine u BiH u potpunosti obnovi suđenje.
Prema podatcima iz treće izmijenjene optužnice, Jovica Stanišić rođen je 30. lipnja 1950. u Ratkovu u Srbiji. Godine 1975. počeo je da radi u Službi državne sigurnosti Ministarstva unutarnjih poslova Srbije. Do kraja 1991. godine nalazio se na položaju zamjenika načelnika Državne bezbjednosti (DB), a de facto je bio prvi čovjek DB-a i prije službenog imenovanja na dužnost načelnika, odnosno šefa, na kojoj se nalazio od 31. prosinca 1991. do 27. listopada 1998. godine.
Franko Simatović zvani Frenki rođen je 1. travnja 1950. u Beogradu. Počeo je da radi 1978. u DB-u, gdje je na raznim poslovima radio do 2001. godine. Najprije je radio na kontraobavještajnim poslovima, a zatim je prešao u novoosnovanu Upravu za obavještajne poslove, takozvanu Drugu upravu, gdje je bio komandant Jedinice za specijalne operacije Državne bezbjednosti. Tijekom cijelog razdoblja na koji se odnosi optužnica, kako se navodi, Simatović je djelovao po ovlaštenju Jovice Stanišića.
Simatović i Stanišić su uhićeni 13. ožujka 2003. godine u Srbiji. Simatović je prebačen u Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 30. svibnja, a Stanišić 11 dana kasnije.
Obojica su se izjasnili da nisu krivi ni po jednoj točki optužice.
Prva optužnica u ovom predmetu je potvrđena još 2003. i mijenjana je u nekoliko navrata, dok im se trenutno sudi po trećoj, posljednjoj optužnici iz 2008. godine.
Prema optužnici, UZP, u sklopu kojeg su vršeni progoni, ubojstva, deportacije i prisilna premještanja, nastao je najkasnije u travnju 1991. i trajao barem do 31. prosinca 1995. godine, a Tužiteljstvo je tvrdilo da su Stanišić i Simatović doprinijeli postizanju ciljeva tog poduhvata svojim činjenjem ili nečinjenjem.
Stanišić i Simatović su, prema navodima optužnice, bili odgovorni za specijalne jedinice SDB-a, koje su uključivale grupe ili pripadnike grupa poput Jedinica za posebne namjene Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Srbije, Jedinice za antiteroristička dejstva (JATD) i Jedinice za specijalne operacije (JSO) poznate i kao “Crvene beretke”, “Škorpiona”, Srpske dobrovoljačke garde odnosno “arkanovaca” i “Arkanovih Tigrova”.
"Jovica Stanišić i Franko Simatović rukovodili su financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama SDB-a Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH tijekom razdoblja na koji se odnosi optužnica", stoji u optužnici.
Notra.ba

