Hrvatska ratna mornarica, HRM, grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske koja je ustrojena radi zaštite integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, a 18. rujan obilježava se kao Dan Hrvatske ratne mornice..
Na pitanje što povezuje HRM i središnju Bosnu, kilometrima udaljenu od mora odgovor je Marko Lujić, Markeša. Ovaj Vitežanin iz Jardola u ratu je bio član Zapovjedništva HRM-a te je blisko surađivao, među ostalim, i s admiralom Svetom Leticom, koji ji je odlukom hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. godine imenovan zapovjednikom HRM-a da bi na čelu ove postrojbe ostao do kraja Domovinskog rata.
Kojim je putovima Markeša iz Jardola doplovio do Zapovjedništva HRM-a, pitali smo Vitežanina koji danas umirovljeničke dane krati pisanjem pjesama o Vitezu, ali i Vitezitu u kojem je proveo najveći dio svojeg radnog vijeka.
„Zbog specifičnosti posla kojim sam se bavio, dugogodišnjeg rada u tvornici Vitezit, naučio sam puno toga što je itekako bilo korisno u Domovinskom ratu. S ciljem pomoći u obrani Hrvatske od srpske agresije početkom 1991. godine kao dragovoljac javio sam se sad već pokojnom generalu Ivi Jeliću, u to vrijeme zapovjedniku Zbora narodne garde. Moj ratni put tako počinje u slavnoj 4. Brigadi ZNG-a“, započinje priču o sudjelovanju u obrani Hrvatske Marko Lujić Markeša.
Svoj ratni put ovaj Vitežanin nastavlja radeći na izradi metalnih dijelova za raketu 128 mm u splitskom Škveru te na remontu pirotehničkog lanca velikog broja mina koje je bivša JNA potopila u more u Pločama. I tako je Markeša iz Viteza doplovio do HRM-a.
„Po osnivanju HRM-a u prvom zapovjedništvu obnašam dužnost logističara i instruktora u početnim dijelovima. Kada su se uvjerili da mogu biti bolje iskorišten na drugom mjestu, admiral Sveto Letica šalje me u ratnu luku Pula u zapovjedništvo HRM za sjeverni Jadran kod zapovjednika kontraadmirala Ante Budimira. Ondje sam radio na nabavci, remontu, upotrebi i proizvodnji starih i novih minsko eksplozivnih sredatava“, kazuje nam Markeša.
Ovaj je Vitežanin svoje znanje i iskustvo dugogodišnjeg pirotehničara u Vitezitu iskoristio za proizvodnju prve hrvatske rakete 128 mm koja se masovno koristila u oslobađajućim akcijama Hrvatske vojske, na čemu su mu priznanje odale i kolege iz hrvatskog Končara.
Na osobni zahtjev sredinom ožujka 1992. godine Markeša se vraća u Vitez gdje najprije aktivno radi na osiguranju transporta oružja i minsko ekslozivnih sredstavauglavnom iz središnje Bosne, Viteza i Novog Travnika ali i Goražda za potrebe MORH-a i HV-a. Po povratku u Vitez pridružuje se Viteškoj brigadi HVO-a koja svoj dan slavi istog dana kao i HRM, stavljajući svoje znanje i vještine na raspolagaju u obrani još jedne svoje Domovine, BiH.
Marko Lujić, Markeša hrvatski je dragovoljac koji je dao nemjerljiv doprinos obrani dvije Domovine, najprije Hrvatake, a potom i BiH. Obje je branio srcem i bez ikakve naknade, stavljajući svoje znanje i iskustvu u službu obane od agresije. Jedini ratni staž koji mu je priznat je 41 dan proveden u Hrvatskoj ratnoj mornarici zbog čega je pomalo ogorčen, ali ni danas, uspkos ovakvom iskustvu, kaže ne bi imao dvojbe, srcem bi i znanjem ponovno branio svoje dvije Domovine i hrvatski narod.
AP/Notra.ba
