Dana 25. listopada 1993. godine, Muslimani su iskoristili povratak mudžahedinske postrojbe „El Mujahid“ sa uskopljanskog ratišta, kako bi pokušali zauzeti to nepokoreno selo. Svom silinom udarile su mudžahedinske snage na spojeve crte lijevo prema Rankovićima na Lager (Zubićki put), a desno na spoju prema Rastovcima u takozvanim Potocima.
Braneći spoj – samo 100-tinjak metara – s ostatkom hrvatske teritorije, u prvom mahu poginulo je nekoliko branitelja, koji se nisu htjeli izvlačiti nego su probali zaustaviti daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Oko 8:30 sati mudžahedinske snage odsjekle su spojeve i doveli u potpuno okruženje 120 branitelja Zubića. Obzirom na brojčanu premoć i potpunu zemljopisnu dominaciju, već u jutarnjim satima krenuli su slaviti pobjedu..
Samo, zaboravili su da su Hrvati najopasniji za protivnika kad ih se pritjera uza zid. Odbacit će te i onda neće stati. Ubrzo su se sve interventne postrojbe novotravničkog HVO-a organizirale, kao i nekoliko drugih iz Operativne zone Središnja Bosna.
U popodnevnim satima, oko 16:00 sati, postrojbe HVO krenule su u odlučujuću bitku za povratak Zubića: hrabro i odlučno, boreći se prsa u prsa s mudžahedinskim snagama.
Nakon nekoliko sati nadljuske borbe, stigli su do opkoljenih branitelja Zubića, koji su – odsječeni i komunikacijski – formirali kružnu obranu, i tako odolijevali muslimanskim napadima . I time je bitka okončana, a agresor doživio totalni fijasko.
U svom tom kaosu, prije dolaska pomoći, zapovjednik obrane Zubića, Emil Popović, po narodnosti Slovak, zarobljen je, mučen i ubijen.
Vječna im slava i hvala, počivali u miru Božjem!
Izvor: Povijest Crosader
