Foto: Ilustracija
Romi danas proslavljaju Đurđevdan, svoj najveći praznik kojim se slavi dolazak proljeća.
Prema narodnom običajnom računanju vremena Đurđevdan je polutar godine: vrijeme se računalo od i do Đurđevdana.
Kuće se kite vrbom i zelenilom. Pletu se vijenci od bilja i lijeskovog pruća koji se bacaju na kućni krov ili zadenu za kapiju i stajska vrata.
Mnogi do ovog proljetnog praznika ne jedu ovčije mlijeko i janjeće meso, a do Đurđevdana ne spavaju u prirodi. Pored toga, mnogi ne muzu koze i ovce do tog dana i na Đurđevdan prvi put pomuzu svu sitnu stoku i prave sir, čija se prva gruda nosi svećeniku da je blagoslovi.
Ako je na Đurđevdan vedro, vjeruje se, bit će rodna godina. Ako tada i sutradan pada kiša, ljeto će biti sušno. Pada li kiša na treći dan, dakle na dan svetoga Marka, ljeto će biti kišovito.
Đurđevdan je kršćanski i narodni praznik koji se proslavlja 6. svibnja (23. travnja po starom kalendaru), čime se obilježava uspomena na Svetog Đorđa. Proslavljaju ga i katolici i pravoslavci 23. travnja, svako po svom kalendaru, kao Dan Svetog Georgija.
Notra.ba
