Foto: m-kvadrat.ba
Dr. sci. Senka Ibrišimbegović, dipl.ing.arh. je docentica na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i direktorica Gradskih muzeja Sarajevo. Za poslove koje danas obavlja obrazovala se i stjecala profesionalno iskustvo u zemlji i svijetu. Kroz znanstvena istraživanja, te rad u praksi, približila je arhitekturu muzejima i obrnuto. Bila je voditelj, organizator i/ili sudionica važnih projekata u oblasti arhitekture, obrazovanja, umjetnosti i kulture među kojima se izdvaja izgradnja muzeja Suvremene umjetnosti Ars Aevi u Sarajevu. O svom iskustvu u poljima arhitekture i muzeologije, o studentskim danima i radu sa studentima danas, o kontinuiranom obrazovanju i usavršavanju u zemlji i inozemstvu, o važnim projektima u kulturi i umjetnosti, o izazovima koje nosi posao direktorice javne ustanove kulture, kao i prednostima koje nosi rad sa studentima, o planovima i suradnji s kolegicama i kolegama arhitektima i drugim djelatnicima kulture, te o suvremenoj arhitekturi za „m-Kvadrat“ govori doc.dr.sci. Senka Ibrišimbegović, dipl.ing.arh.
BT: Kako ste odlučili da se bavite arhitekturom i kako je izgledao Vaš studij arhitekture? Kakva su Vaša sjećanja na studij arhitekture?
SI: Odluka da se bavim arhitekturom došla je kroz dvije razine do mog bića. Prvi, to je moj otac koji je arhitekt i uz čije skice i crteže sam odrastala. U osnovnoj školi sam često domaću zadaću radila u tatinom birou „MITLINE“, kojeg je on osnovao i vodio u Travniku do 1992. godine. Druga razina je stradanje, koje je Bosna i Hercegovina pretrpila u razdoblju 1992-1995. godina s aspekta urbanog i arhitektonskog naslijeđa, ponukala me je kao srednjoškolku da razmišljam na koji način bih mogla pomoći svojoj domovini da se ponovo izgradi. Većinu svog srednjoškolskog obrazovanja sam provela u Švicarskoj, pa sam onda po završetku škole odlučila upisati Arhitektonski fakultet u Sarajevu. Biti u svojoj domovini – zemlji kojoj želite pomoći, učinio mi se važnim faktorom za odabir mjesta studija. I naravno, ponovna blizina mojih roditelja i obitelji jer smo bili razdvojeni u tijeku agresije.
Sarajevska škola arhitekture, koju sam upisala u listopadu 1997. godine, oduševila me sa svojim kadrom, svim onim profesoricama i profesorima, njihovim suradnicama i saradnicima od kojih sam mnogo naučila i koji su mnogo pomogli mom profesionalnom razvoju, ali i kasnije, u tijeku moje karijere. Navela bih samo neke od njih; to su prof. Nikola Maslej, moj mentor na diplomskom radu, zatim prof. Živojin Vekić, koji je predavao i mome tati, a i meni, prof. Vesna Alikafić, prof. Amir Polić, prof. Momir Hrisafović, prof. Amra Hadžimuhamedović, prof. Fehim Hadžimuhamedović, prof. Sabira Husedžinović, prof. Nedžad Kurto, prof. Dušan Đapa, prof. Hajrudin Zagora, tada mladi asistenti, a zatim profesori Nina Ugljen i pokojni Sead Gološ, te prof. Mehmed Hrasnica, prof. Slavko Burazor, Mirsad Hadžirević i mnogi drugi divni profesori i suradnici. Nažalost, mnogi od njih više nisu s nama, a mnogi su odavno umirovljeni, te ih mlađe generacije neće imati priliku upoznati.
Studirati krajem 90-tih prošlog stoljeća u Sarajevu bilo je izazovno, ali i inspirativno. Želja da se pomogne domovini u tranziciji i rekonstrukciji, davala je mladim studentima i kreativcima dosta volje i snage da budu domišljati u kreiranju i implementaciji novih projekata. Također, otvorile su se i mogućosti putovanja i razmjene studenata s europskim i svjetskim univerzitetima, što je bilo jako korisno za stjecanje novih znanja, iskustava, ali i novih prijateljstava od drugih uređenih i naprednih sustava i zemalja. Ali, i unutar BiH studenti su bili iz svih krajeva što je činilo studij još ljepšim. Druženje s kolegicama i kolegama iz Bihaća, Mostara, Tuzle, Travnika, Goražda, i drugih gradova u BiH, bilo je dodatno bogatstvo.
BT: Koliko je kombinacija domaćeg i međunarodnog obrazovanja i iskustva važna za arhitektu? Koji od stranih univerziteta su bili važni za Vaše obrazovanje i zašto?
Kroz studij sam imala priliku boraviti na nekoliko studijskih razmjena i projekata na svjetskim univerzitetima. Tijekom četvrte godine studija radila smo cjelogodišnji projekat s Yildiz Technical University iz Istanbula i MIT (Massatchusetts Institute of Technology) iz Bostona. Boravak na ova dva prestižna tehnička fakulteta je bilo zaista formativno iskustvo koje je meni dalo jako kvalitetan uvid u turski i američki obrazovni sustav, te me naučilo promatrati arhitektonske i urbanističke izazove interdisciplinarno.
Kasnije su bile organizirane radionice sa studentima i profesorima s Tehničkim Univerzitetom u Beču i Grazu (TU Wien i TU Graz), te predstavljanje na Albach Forum-u i upoznavanjem sa svjetskim arhitektom Peterom Eisenmannom je bilo jako inspirativno i kreativno, kao i mnogi lokalni natječaji na kojima smo već kao studenti sudjelovali. Na kraju studija smo organizirali i ekskurziju u Prag, Budimpeštu, Berlin i Beč, što je bila prekrasna kruna na naše druženje tijekom cijelog studija. Na postdiplomski studija sam otišla u Italiju, te sam tako stekla i dodatno međunarodno studentsko iskustvo na magistarskom studiju iz oblasti menadžmenta u arhitekturi, umjetnosti i kulturi. Doktorske studije sam uz Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu imala priliku upotpuniti i s istraživanjem na Université Paris 8 u Parizu, kao i SAUL, Arhitektonskom univerzitetu u Limerick-u, u Irskoj.
Smatram da je ova kombinacija domaćeg i međunarodnog iskustva jako bitna i poželjna kako bismo bili svjesni onih prednosti i bogatstva koje imamo u domaćem okruženju, kao i onih praksi koje su bolje u inozemstvu, te koje možemo primijeniti kod nas.
BT: Što je bio Vaš prvi radni angažman, nakon završetka studija arhitekture? Na koji način ste spojili arhitekturu, muzeologiju i rad na obrazovanju mladih arhitekata? Koja oblast arhitekture Vas najviše zanima? Na kojim umjetničkim i kreativnim projektima ste do sada radili?
SI: Moj prvi radni angažman je bio neoficijelni, u krugu obitelji jer je i moj tata arhitekt.
Onaj pravi uslijedio je nakon Magistarskog studija, koji sam pohađala u Italiji, kao stipendist Vlade Italije. Bilo je tu u Muzeju suvremene umjetnosti Ars Aevi, u Sarajevu. Moj diplomski rad se bavio javnim objekatima kulture, a kasnije sam i kroz magistarski rad i studij izučavala (muzejske) kulturne distrikte. Tako da je rad u udruženju građana Ars Aevi, i suradnja sa Studiom „Renzo Piano Building Workshop“ bio veliki izazov i velika čast. Radila sam na pripremi dokumentacije koja je ovom slavnom talijanskom arhitektu pomagla napraviti preliminarni projekat Muzeja suvremene umjetnosti u Sarajevu. Također, radila sam na pripremama postavki izložbi suvremenih umjetnika kao što su Jannis Kounellis, Dean Jokanović Toumin, Braco Dimitirjević i mnogi drugi. I danas, pored obaveza na univerzitetu i obaveza u muzeju, aktivna sam kao arhitektica i projektantica u različitim oblastima arhitekture.
U Ars Aevi-u sam radila skoro tri godine kada se otvorila pozicija asistenta na Katedri za arhitektonsko projektiranje na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prijavila sam se na ovaj natječaj i 2008. godine sam počela raditi kao asistent. Nostrificirala sam svoju diplomu s Magistarskog studija u Italiji, a kasnije sam upisala doktorat, te sam uspješno obranila Doktorsku disertaciju na temu „Arhitektura muzeja suremene umjetnosti kao kapsula vremena.“ Prije skoro četiri godine sam promovirana u Docenta na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i počela sam voditi svoj izborni predmet i Modul pod nazivom „Prostorni koncepti u arhitekturi i umjetnosti.“ Na taj način pokušavam objediniti rad u akademiji, praksi i da studentima i javnosti ponudim ono najbolje što mogu uraditi i doprinesem u društvenom kontekstu i razvoju ovog segmenta u kojem djelujem. Tako da mogu reći da me najviše zanima oblast arhitekture povezana s kulturom i umjetnošću koja se infiltrira u urbano tkivo i pomaže mu da se regenerira, obogati, kvalitetno i uspješno razvija u službi građana i svih korisnika prostora. Pored toga me također zanimaju jednostanični prostori, koje često u nastavi tretiramo sa studentima druge godine, a koji mogu biti univerzalni prostori za stanovanje, privremeni rad, boravak, umjetničko stvaranje, meditaciju i sl.
Od umjetničkih i kulturnih projekata izdvojila bih suradnju s velikim Jannisom Kounellisom na priprmi njegove velike samostalne izložbe u Sarajevskoj Vijećnici 2004. godine, samostala izložba Deana Jokanovića Toumin u Collegium artisticumu 2007. godine, te izložba Brace Dimitrijevića na Venecijanskom bijenalu 2009. godine. Rad s ovim umjetnicima i njihova umjetnost, način razmišljanja i njihova filozofija me jednostavno inspirše ne samo u mom radu kao docentica ili kao direktorica Muzeja, već i kao čovjeka. Iskreni umjetnici su inspriacija za recept kako živjeti u trenutku i kako uzeti najbolje od života. Suradnja s njima me čini zaista sretnom.
BT: Od kolega arhitekata, Vaših suvremenika, čiji profesionalni angažman posebno cijenite? Kakvo je Vaše mišljenje o suvremenoj arhitektonskoj sceni u Bosni i Hercegovini? Možete li izdvojiti neke pozitivne primjere?
SI: Jako cijenim sve kolege koji imaju častan i kreativan pristup prema kontekstu u kojem stvaraju i na taj način mapiraju Bosnu i Hercegovinu na mapi suvremene arhitekture u regiji i svijetu poštujući lokalno naslijeđe i suvremene izazove. To je jako teško u današnjem vremenu, koje je u BiH još uvijek istovremeno i tranzicijsko i kapitalističko, te je ujedno jako podložno političkom utjecaju, te retrogradnom i kratkoročnom tretiranju arhitekture i prostora kao brzog profita za pojedince, a na uštrb dobrobiti zajednice i kvalitete prostora za život čovjeka. Spram ovog rečenog, izuzetno cijenim individualne projekte kao npr. Bivak na Visočici – studio „Filter“, Turski kulturni centar – studio „Zec“, nekoliko individualnih objekata arhitekata „Grupa Arh“, Sead Gološ, zatim Studio „AhaKnap“ sa svojim realizacijama kao npr. Tarčin resort, studio „Non Stop“, ali i dosta kvalitetnih kolegica i kolega u Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću i Travniku. Dosta kolegica i kolega radi i kvalitete enterijere, koji su postali dio naše svakodnevnice, kao npr. studio „Firma“, studio „Fo4a“, „Cube design“, „in-out arhitektura“ i dr.
BT: Na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu radite sa studentima arhitekture, budućim inženjerima arhitekture. Koje su prednosti ovog posla? Je li zahtjevno raditi s mladim i ambicioznim ljudima?
SI: Raditi u akademiji je prekrasan posao koji me osobno stalno drži budnom i u stalnoj potrazi i praćenju aktualnosti u polju dizajna, arhitekture, urbanizma, umjetnosti i kulture. Praćenje trendova i aktualnih teorija u ovoj branši je nešto što je neminovno da bi se moglo prenositi znanje mlađim generacijama. Također, jako je bitno dobiti i steći nove pedagoške vještine, te znati na najbolji način studente potaknuti na kritičko promišljanje prostora koji treba da kreiraju za čovjeka, gdje god se sutra bavili ovim pozivom. Prednost je što i ja, često i rado, učim od svojih studenata kroz interaktivni način rada na vježbama. Naravno ovo je lakše ostvariti sa starijom generacijom, mada i na prvoj godini studija bude već jako dobrih i znatiželjnih studenata koji su otvoreni za diskusiju i konstruktivnu suradnju. Jako volim i raznovrsnost ovog posla jer pored prakse i projektovanja, tu je i teorijsko istraživanje i pisanje o arhitekturi.
BT: Trenutno obnašate funkciju direktorice Gradskih muzeja Sarajevo. Koje zadatke obuhvaća ova pozicija i koji su izazovi s kojima se susrećete u obavljanju ove važne funkcije za Grad Sarajevo?
SI: Posao direktorice Gradskih muzeja zvuči kao laskava titula, pa ipak, puno je odgovornosti i puno novih vještina koje sam morala savladati kako bih se bavila rukovodećom pozicijom. Dakle, lijepo je imati viziju, plan za razvoj određene oblasti u kulturi, u mom slučaju Gradskih muzeja, s dva ogranka, Olimpijskim muzejom Sarajevo i Muzejom suvremene umjetnosti Ars Aevi, ali realizacija vizije zahtjeva i cijeli tim suradnika koji doprinose rezultatima te vizije. Iako Javna ustanova trenutno ima jako mali tim suradnika, izazovi koje imamo u pogledu realizacije svakodnevnih aktivnosti se savladavanju uspješno. Nadam se da ćemo u sljedećem razdoblju uspjeti zaposliti stručnjake za oblast muzeologije, što smatram izuzetno važnim za našu djelatnost. Bitno je da za sve ključne projekte imam podršku našeg osnivača, Gradonačelnice grada Sarajeva kao i Gradskog vijeća, a za Ars Aevi projekat i Županije Sarajevo i Općine Novo Sarajevo u lokalnom kontekstu. Tim suradnika u Javnoj ustanovi je radišan, ali je dobra organizacija tima i jasno delegiranje obaveza i zadataka od izuzetne važnosti. Uzimajući u obzir strukturu javnih ustanova u BiH, najveći izazov predstavlja kvalitetan menadzment ljudskim resursima. Moji zadaci trenutno obuhvaćaju, pored rukovodćih obaveza, i ulogu arhitektice, kustosice, projekt menadžerice za pripremu i apliciranje na međunarodne i lokalne projekte, lobiranje na lokalnoj i međunarodnoj razini, organizaciju izložbi i planiranje strategija za razvoj i napredovanje poslovanja u lokalnom i međunarodnom kontekstu.
BT: Kakvi su vaši planovi za budućnost u profesionalnom smislu kada su u pitanju rad na univerzitetu i rad u muzeju? Na kojim projektima trenutno radite?
SI: Moji profesionalni planovi se mogu grupisati u dva dijela, jedan je vezan za akademsku karijeru, a drugi za stručno-menadžerski posao u oblasti arhitekture, muzeologije i savremene umjetnosti. Trenutno sam u mandatu docentice na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na Katedri za arhitektonsko projektiranje. Da bi napredovala u više zvanje potrebno je napraviti određeni broj akademskih radova i istraživanja, mentorstava na drugom ciklusu bolonjskog obrazovnog sustava, što dakle implicira stalno obrazovanje i usavršavanje, istraživanje i propitivanje znanosti i struke. Jako je važno pratiti trendove i na razini teorije i prakse, te kritički promatrati i lokalni kontekst, sopstvene rezultate, kako bi se moglo napredovati. Kada su u pitanju planovi u oblasti muzeologije, struke sa tog aspekta, projekt koji je još dio moje profesionalne i osobne satisfakcije i istraživanja, jest Muzej suvremene umjetnosti Ars Aevi. Trenutno radimo na izvedbenim projektima, sa Studiom „Non Stop“ u Sarajevu i Studiom „RPBW“ iz Đenove. Rad sa stučnim i iskusnim arhitektom Renzom Pianom i njegovim partenerima Emanuelom Baglietto i timom iz biroa je također edukacija koja je unikatna i posebna.
Paralelno s praćenjem projektne dokumentacije, radim na aplikacijama za prikupljanje sredstva za izgradnju Muzeja. U nadi da ćemo sljedeće godine dobiti građevinsku dozvolu i onda dalje planirati procese za izgradnju. Parelelno radimo na promociji kolekcije kroz suradnju sa svjetskim i europskim muzejima suvremene umjentosti, te na širenju stručnih kadrova koji mogu pomoći da se ove aktivnosti mogu dalje razvijati.
Zahvaljujem Vam se na spremnosti da Vaše bogato i vrijedno radno iskustvo podijelite u formi intervjua za „m-Kvadrat.“ Posebno Vam se zahvaljujem na inspirativnim i važnim porukama koje ste poslali kroz Vaše odgovore, a koji se tiču važnosti posla arhitekte u kontekstu obrazovanja, istraživanja i kreativnog stvaranja, te važnosti uloge suvremenog muzeja za bosanskohercegovačko društvo, kulturu i umjetnost.
M-kvadrat.ba/dr.sci. Boris Trapara, dipl.ing.arh.
Notra.ba
