Došli smo iz Novog Travnika. Nemojte ni slučajno stavit da smo iz Travnika, nije to isto mjesto. Vozili smo se dan i noć, u nekih 14 sati prošli oko 1800 kilometara, kaže nam Luka (25), medicinski tehničar na privremenom radu u Münchenu, ovako piše hrvatski portal 24sata.hr o našim Novotravničanima koji vjerno bode Hrvatsku nogometnu reprezentaciju..
Luka je u Rotterdam stigao u pratnji velikih prijatelja, društvo je već u studenom rezervirala smještaj, riješila karte i strpljivo čekala lipanj kako bi pratilo "vatrene" na završnici Lige nacija. Uz Luku su u Nizozemsku stigli Toni (25), Fabio (23) i Antonio (23). Svi rade u bolnici, Luka i Antonio su medicinski tehničari, Toni radiolog, dok Fabio studira medicinu u Grazu.
- Kako je prošlo putovanje?
Ma imali smo problema, ozbiljnih problema. U Njemačkoj se iza 23 sata na benzinskoj pumpi ne mogu kupiti pive, dok ih u Nizozemskoj uopće ne možete nabaviti na benzinskim pumpama. Onda vam je valjda jasno da smo stvarno bili u problemima, haha - priča nam Fabio, dok Luka dodaje kakav im je plan za dalje:
- Mi ćemo odmah poslije finalne utakmice sjesti u auto i krenuti za Zagreb. Razlog? Želimo biti na dočeku u Zagrebu, svi skupa dugo čekamo to reprezentativno zlato. A onda ćemo produljiti na doček Zlatka Dalića u Livnom. Tako smo odradili i Katar, tako ćemo i ovu završnicu Lige nacija.
Dečki su već dogovorili...
- Dvojica će se mijenjati u vožnji do Zagreba, druga dvojica onda mogu piti - priča Fabio.
A tko je dečkima najdraži "vatreni"?
- Ma to je lako, Luka Modrić. I Ivan Perišić. Do reprezentativne mirovine to je bio Ivan Rakitić, sad je to ipak Luka. Čovjek je neuništiv.
Ipak, Toni koji je ostao bez glasa, nije se složio sa svojim prijateljima.
- Svaka im čast, ali meni je i dalje najdraži Marko Pjaca.
Kako je bilo na polufinalu?
- Ma to smo morali dobiti, znamo kako je to s nama Hrvatima. Primimo gol i onda vrlo brzo riješimo stvari. I baš kad treba pokažemo ta velika hrvatska muda, a ako to ne smijete napisati, onda stavite - pokažemo to hrvatsko srce, haha. A atmosfera? Ma to je nedoživljeno, bilo je bolje nego i u Beču na onoj utakmici s Austrijom - priča Fabio.
Antonio je nastavio...
- Ma ono mogu samo napraviti Hrvati. I nitko drugi. Vjerujte, da Hrvatska igra na kraju svijeta, opet bi na tribinima bio "mali milijun" Hrvata. Jednostavno smo takvi, obožavamo hrvatsku reprezentaciju. I u Africi bi "vatreni" imali nevjerojatnu podršku, takve ljubavi prema nogometnoj reprezentaciji nema nigdje na svijetu.
A gdje je društvo slavilo veliku pobjedu Hrvatske?
- U kafiću Feyenoorda. To je kafić 10-ak minuta šetnje od stadiona, tamo se inače okupljaju navijači Feyenoorda. A mi smo tamo bili do pola 3 ujutro, pjevali hrvatske pjesme, čak su ih i sami počeli puštati, iako je u kafiću bilo Nizozemaca. Ali, naravno da je to bila hrvatska večer, ipak smo mi tamo bili glavni.
Simpatično društvo ostaje i na finalu, a vjeruju li u zlato?
- Naravno, pa to nije ni upitno. Samo da primimo gol u prvih pet minuta i onda će sve biti kako treba, haha. Pa ljudi, mi smo možda i najboljoj obrani svijeta zabili četiri komada, doma pred njihovim navijačima. Tko to može? Samo Hrvatska. Sve smo dobro isplanirali, idemo po zlato, a onda na doček - završila je simpatična ekipa s "pola litre" točenog Heinekena. Vjerojatno im je bila prva. Ha, ha.
Notra.ba
