Foto: Srećko Stipović
Na današnji dan davne 1993. krenuo je humanitarni konvoj "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu". Sastojao se od 99 šlepera i 143 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a za cilj je imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj, koja je bila na izdisaju, a glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline. Konvoj su predvodili dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić.
Humanitarni konvoj "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu" probio je potpunu osmomjesečnu blokadu sedamdesetak tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini, donio im spas u hrani i lijekovima, ali i vjeru da nisu sami.
Upravo se svjedok vremena, Herman Vukušić, na Facebooku prisjetio tih događanja. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
TRIDESET GODINA BIJELOG PUTA PROLAZI U POTPUNOJ TIŠINI
Danas je točno 30 godina od kada je sa zagrebačkog Zapadnog kolodvora, u organizaciji nevladine udruge "Bijeli put" i franjevačke karitativne udruge "Kruh Sv. Ante" put Srednje Bosne i Lašvanske doline krenuo konvoj spasa "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu", najveća ratna humanitarna operacija u Europi u zadnjih osamdeset godina.
Nakon šest mjeseci blokade od strane Armije BiH, preko 70.000 hrvatskih žitelja Nove Bile, Viteza, Busovače, Novog Travnika i cijele Lašvanske doline zahvaljujući Konvoju dobilo je pomoć u lijekovima i hrani, neophodnu za njihov opstanak.
Te davne 1993. godine naši današnji Premijer i Predsjednik bili su na početku svojih diplomatskih karijera, pa bi trebali biti svjesni činjenice da je upravo Bijeli put bio uvod u prekid sukoba Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, a potom i u Daytonske sporazume.
Notra.ba
