Bh. mediji proteklih su dana pisali o povijesnom uspjehu bh. matematičara na Internacionalnoj matematičkoj olimpijadi, najprestižnijem natjecanju na svijetu. Podsjećamo, u konkurenciji od ukupno 600 sudionika bh. matematičari, Andrej Krčmar, Vuk Janković i Novotravničanin Benjamin Mujkić osvojili su zlatnu medalju! Bh. matematičari su tako došli do povijesnog i najboljeg plasmana naše zemlje u povijesti, a ovaj rezultat je još veći ukoliko uzmemo u obzir da je BiH ove godine sudjelovala 32. put i da su matematičari naše zemlje ostvarili do sada najbolji ekipni plasman, ukupno 13. mjesto od 108 zemalja. Benjamin Mujkić prevažan je “kotačić” bh. reprezentacije, a od prvog “upoznavanja” s matematikom pokazivao je veliki talent koji je ubrzo postao i primjećen što je bio put ka svjetskom vrhu..

Benjamin je trenutno na odmoru u rodnom Novom Travniku, a za naš portal uspio je izdvojiti vrijeme i porazgovarati o svojim početcima, uspjesima, ali i velikim planovima za budućnost..

Benjamine, kako je sve započelo s matematikom i kakvi su bili tvoji početci?

“Sve je počelo s ranim godinama i u predškolskom obrazovanju gdje su mi jako dobro išle edukativne i logičke igre, kao i puzle. Volio sam rješavati zadatke i jednostavno mi je to išlo bez problema. Nakon toga sam uvidio svoj potencijal za matematiku i logičko razmišljanje. Od prvog razreda osnovne škole jako sam brzo izvodio računske operacije poput zbrajanja s prijelazom i učiteljica me već tada nazvala “Digitron”. Tu je već negdje počeo razvoj mog talenta, a od petog sam razreda počeo s natjecanjima iz matematike za nadarene učenike u Sarajevu. Nakon toga su uslijedili kampovi i već tada sam se natjecao u kategoriji sedmih razreda, a sukladno tome sam pratio to gradivo i sve što je potrebno za natjecanje. Natječem se već osam godina i zbog dugogodišnjeg rada i truda tu sam gdje sam sada i jako sam ponosan.”

S obzirom da si kao mlada osoba otišao od obiteljskog doma kako si se snašao?

“Od prvog razreda srednje škole sam se rastao od Novog Travnika i otišao u Sarajevo u Drugu gimnaziju. Morao sam otići jer Sarajevo pruža bolje prilike za obrazovanje, poput Internacionalnog programa na engleskom jeziku koji je jako dobar za studije na fakultetima, a pored toga Druga gimnazija Sarajevo je popularna po natjecateljima iz matematike i informatike te imaju jako dobre pripreme. Jednostavno, Druga gimnazija mi je dala idealne uvjete za nastavak obrazovanja i put je bio očit. U početku je rastanak bio izazovan, radi se o velikoj promjeni, ali nakon dva mjeseca sam se navikao. Novi Travnik nije toliko daleko od Sarajeva i uvijek se može doći i to mi se sviđa. Da sam negdje dalje bilo bi puno teže, a uvijek volim doći u svoj grad jer je Novi Travnik mjesto mog rođenja, djetinjstva i ima posebno mjesto u mom srcu.”

Je li odlazak u Sarajevo ispunio tvoja očekivanja?

“Da, mogu reći da jest. Sarajevo je veliki grad s puno raznih prilika, kako društvenih, tako i ovih drugih. Jednostavno sam se navikao na život u glavnom gradu, a roditelji često dolaze u posjetu, tako da nisam ni usamljen. Pored toga što Sarajevo pruža bolju priliku za obrazovanje, veće su mogućnosti i za druge aktivnosti poput sporta i umjetnosti što je nama mladima itekako zanimljivo.”

Kako je izgledalo tvoje prvo veće natjecanje?

“Moja prva ozbiljnija natjecanja počela su u petom razredu kada sam se natjecao na kantolnoj i federalnoj razini, a prvo veće međunarodno natjecanja mi je bilo u sedmom razredu kada sam išao na juniorsku balkansku matematičku olimpijadu na Cipru i već tada sam osvojio srebrnu medalju. Bio sam jako ponosan na taj rezultat jer sam ispred sedmih razreda išao na juniorsku olimpijadu, a na koju inače idu učenici devetog razreda. Shvatio sam kako imam potencijal ostvariti još bolje rezultate na većim međunarodnim natjecanjima. Od tog natjecanja je sve počelo i što sam bio stariji ostvario sam sve veće, bolje i značajnije rezultate.”

Naše čitatelje gotovo će sigurno zanimati kako izgledaju pripreme za matematičku olimpijadu?

“Ovako prestižno natjecanje ne može se spremiti za 10-15 dana već je potreban dugogodišnji rad. Slobodno mogu reći da sam se za ovu razinu natjecanja pripremao osam godina i konačno je došao i rezultat. Što se tiče priprema, pohađamo školu matematike za nadarene učenike koja se održava svaki vikend i tu slušamo predavanja na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, a imamo i kampove na kraju svakog raspusta. U svojoj školi imamo i Klub za nadarene matematičare i pored toga radimo individualno kući, a pred olimpijadu se radi intenzivno. Ove godine smo bili pozvani na internacionalni matematički kamp koji se održao u Kini i tu smo proveli 18 dana. Tu smo imali priliku pripremati se s ostalim natjecateljima, a pored toga dobili smo priliku i upoznati kinesku kulturu.”

Razna natjecanja nude upravo mogućnost i upoznavanja drugih kultura i običaja?

“Olimpijada nije samo doći i odraditi natjecanje. Taj dio je glavni, no pored toga organizatori pripreme i druge zanimljive aktivnosti poput zajedničkih druženja i ekskurzija kako bi upoznali zemlju u koju smo došli. Sada smo upoznali Veliku Britaniju i iskustvo je bilo zaista predivno. Pored toga tu su i druge aktivnosti koje su dobre za socijaliziranje i upoznavanje novih ljudi. Na kraju ove Olimpijade bili smo pozvani na trodnevni događaj u Londonu od strane jedne kompanije, a radilo se o proslavi rezultata na olimpijadi, upoznavnju s tom kompanijom i prilikama u budućnosti.”

Kakva si očekivanja imao prije same olimpijade, jesi li mislio da možeš doći do zlata i tako ispisati povijest naše zemlje?

“Iskreno, nismo očekivali ovakav rezultat i mislim da se nitko nije nadao da ćemo uspjeti doći do zlata. Ipak, vjerovali smo u svoj potencijal i da imamo priliku za nešto veliko, no o zlatu zaista nismo razmišljali. Ipak, vjera je bila ključna.”

Kakva je bila prva reakcija nakon rezultata?

“Svi smo bili jako sretni, skakali smo od sreće. Nismo mogli vjerovati i zaista je u ekipi vladala velika euforija.”

Što ti je na ovoj olimpijadi bilo zanimljivo i kako je zapravo izgledalo samo natjecanje?

“Zadaci na natjecanju nisu kao u školi, oni jednostavni s računanjem i slično. Ovdje se radi o zadatcima logičkog razmišljanja gdje su potrebne razne kreativne logičke ideje, a logičko razmišljanje je presudno. Na natjecanju dobijemo tri zadatka i radimo ih četiri i pol’ sata. Iako se drugim ljudima to čini puno, vjerujte radi se o jako malo vremena jer je svaki zadatak jako složen. Potrebno je puno koraka kako bi se došlo do velikog rješenja.”

Bh. mediji su s ponosom prenosili vaš uspjeh, kako se “nosiš sa slavom” i medijskom pažnjom koju dobivaš?

“Iskreno, jako sam ponosan na svu podršku koju smo dobili od medija, ali i od prijatelja i obitelji. Jako mi je drago da su svi ponosni na ovaj uspjeh i što ljudi to cijene. Ovo je povijesni rezultat, naša država ima uvijek dobre sportske rezultate, a ovo je sada dobra prilika da se dobri rezultati i iz drugih disciplina poput znanosti isprate i cijene. Ovom prilikom bih se posebno želio zahvaliti gradonačelniku Novog Travnika, Stjepanu Duji koji je moja ogromna podrška za sva natjecanja, ali i svim profesorima u Sarajevu koji su me pripremali za ovo natjecanje, obitelji bez čije podrške ništa ne bi bilo moguće, prijateljima, ali i ministru obrazovanja Kantona Središnja Bosna, Bojanu Domiću.”

Što kažu Novotravničani na tvoj uspjeh, prepoznaju li te na ulici i upućuju li čestitke?

“Tek sam jučer stigao u Novi Travnik i nisam imao previše prilika za susret s našim građanima. Prema riječima roditelja i prijatelja svi su jako ponosni i sreća se da primjetiti.”

S obzirom da jako puno vremena provodiš vježbajući, kako provodiš slobodno vrijeme?

“Najviše se volim družiti s prijateljima, osobito sada kada sam duže odsutan. Neke ljude ne vidim duže vremensko razdoblje i najviše me opušta ponovni susret s njima.”

Na početku si rekao da je Novi Travnik tvoj grad, pa kada bi morao birati Sarajevo ili Novi Travnik što bi izabrao?

“Ipak, Novi Travnik. Novi Travnik je u mom srcu, ovdje sam proveo najljepše trenutke svog života i ovaj uspjeh na olimpijadi ne bi mogao biti vezan za Sarajevo, nego za moj rodni grad. Jako sam sretan i što je Novi Travnik proglašen gradom, što se dosta unaprijedio i na to sam zaista jako ponosan.”

Kakvi su planovi za budućnost?

“Što se tiče životnog zanimanja, svakako bih volio raditi nešto vezano za matematiku i informatiku. Dosta me zanima i informatika i tu također idem na natjecanja, a već u rujnu me očekuje internacionalna informatička olimpijada u Egiptu i međunarodna olimpijada iz umjetne inteligencije u Saudijskoj Arabiji. A što se tiče planova za kasnije i univerziteta, planiram aplicirati na prestižne univerzitete u Americi i Velikoj Britaniji, a nakon toga svoje stečeno znanje primjeniti u Bosni i Hercegovini.”, optimističan je Benjamin.

Benjamin je zaista veliki ponos Novog Travnika i Bosne i Hercegovine, a mladi ljudi poput njega našu zemlju čine bogatijom i u svijetu prepoznatljivijom. Za Benjamina u budućnosti ne moramo brinuti, ali mu jednako kao i svim drugim mladim ljudima moramo nastojati pomoći da svoj talent i potencijal razvije do kraja jer samo uz najbolje uvjete naša djeca mogu blistati nasjajnijim odličjima, onim zlatnim. “Benji” želimo puno sreće u nastavku te da sve svoje zacrtane ciljeve, jednako kao i matematičke zadatke, riješi bez muke!

Notra.ba