Slavljenje Noći vještica smatra se tipičnim obilježjem američke kulture, no taj se običaj s vremenom uvriježio i u mnogim drugim dijelovima svijeta. Noć vještica vuče porijeklo od Samhaina, drevne poganske svetkovine koju su Kelti slavili prije više od 2 000 godina. Kelti su vjerovali da se na taj dan mrtvi mogu kretati među živima i da mogu međusobno razgovarati.
U srednjovjekovnoj Engleskoj vjernici su uoči blagdana Svih svetih išli od kuće do kuće te tražili od domaćina da im daju hranu, obećavajući im da će se zauzvrat moliti za njihove mrtve. Pritom su nosili izdubljene glavice repe u kojima je gorjela svijeća, vjerujući da ona predstavlja dušu zarobljenu u čistilištu. Neki tvrde da su vjernici dubili repe kako bi ih one štitile od zlih duhova. U 19. stoljeću u Sjevernoj Americi umjesto glavica repe počele su se koristiti bundeve jer ih je bilo napretek te su se lako mogle izdubiti i izrezbariti. Običaj paljenja svijeća u izdubljenoj bundevi povezan je s vjerovanjima da je duša besmrtna, da postoji čistilište i da se ljudi trebaju moliti za mrtve.
Porijeklo Noći vještica i običaji koji su danas povezani s tom svetkovinom otkrivaju da se ona temelji na krivim predodžbama o mrtvima i zlim duhovnim bićima, odnosno demonima pa je za neke obilježavanje ove noći neprihvatljivo i kosi se s vjerskim učenjima, a drugi u tome vide samo oblik zabave.
Notra.ba
