Danas se obilježava dan sjećanja na sve poginule branitelje u obrani Zubića i cijelog Novog Travnika..
U sjećanje na one koji su život položili za oltar domovine obavljeno je polaganje vijenaca i paljenje svijeća, te služena sveta misa zadušnica ispred kapelice svetog Ilije u Zubićima.
Misno slavlje predvodio je don Marko Majstorović uz koncelebraciju don Miljenka Đaltu.
Polaganju vijenaca i paljenju svijeća nazočni su članovi obitelji poginulih branitelja, udruge proistekle iz Domovinskog rata, predstavnici Općine, predstavnici političkih stranaka s hrvatskim predznakom, predstavnici vojske i građani Novog Travnika.
BRANEĆI ZUBIĆKI KRAJ SVOJE ŽIVOTE POLOŽILI SU:
1.SINIŠA (Ilija) ADŽAIP rođen 23.01.1968. – oženjen,otac jednog malodobnog djeteta
2.MIRKO (Ilija) ČORIĆ rođen 16.02.1971. – neoženjen
3.ŽELJKO (Jure) ČORIĆ rođen 06.05.1962. – oženjen,otac troje malodobne djece
4.AUGUSTIN (Augusta) ČOSIĆ r. 02.10.1942. – oženjen,otac troje odrasle djece
5.MARKO (Franjo) DRAŽETIĆ r. 06.08.1960. – oženjen,otac jednog mal.djeteta
6.DRAGO (Tomo) JOSIPOVIĆ r. 10.10.1958. – oženjen,otac troje mal.djece
7.ANTO (Mijo) KAJIĆ r. 08.01.1960. – oženjen,otac troje mal.djece
8.FABIJAN (Franjo) KOVAČ r. 29.06.1964. – oženjen,otac jednog mal.djeteta
9.PERO (Niko) KOVAČ r. 29.06.1942. – oženjen,otac osmero odrasle djece
10.DRAGO (Ivo) LEŠIĆ r. 27.05.1941. – oženjen,otac osmero odrasle djece
11.IVO (Mirko) MARJANOVIĆ r. 03.12.1962. – neoženjen
12.JAKO (Pero) MILANOVIĆ r. 26.09.1939. – oženjen,otac petero odrasle djece
13.DRAGO (Frano) MILIČEVIĆ r. 13.10.1949. – neoženjen
14.EMIL (Petar) POPOVIĆ r. 09.07.1959. – oženjen, otac dvoje malodobne.djece
15.JOZO (Marko) PROPADALO r. 18.06.1953. – neoženjen
16.BRANKO (Mato) RADAN r. 21.03.1963. – oženjen,otac dvoje mal.djece
17.PERO (Stipo) SLIPAC r. 27.04.1940. – oženjen, otac četvero odrasle djece
18.RANKO (Stipo) SLIPAC r. 02.02.1970. – neoženjen
19.SLAVKO (Stipo) STIPIĆ r. 12.08.1967. – neoženjen
20.ZDRAVKO (Marko) TRBARA r. 17.03.1971. – neoženjen
21.JOZO (Jozo) TURIĆ r. 26.05.1965. – oženjen, otac jednog malodobnog djeteta
22.ZORAN (Dragutin) VREBAC r. 03.09.1959. – oženjen,otac troje mal.djece
Na putu za Zubiće da bi pomogli svojim suborcima poginuli su u mjestu Rankovići:
1.KARLO (Jako) DAVIDOVIĆ – oženjen,otac troje mal.djece
2.GORAN (Pero) LEŠIĆ – neoženjen
Vojna policija HVO-a Herceg Bosne ovako opisuje bitku za Zubiće:
"Zubići su bili najisturenija crta novotravničkog HVO, koja se u obliku potkovice dulje od dva kilometra uklinila naspram s tri strane okružena muslimanskim snagama. Još od početka napada muslimanskih snaga na Hrvate Novog Travnika, koji su otpočeli dana 11.06. 1993. godine, Zubići su bili izloženi svakodnevnim napadima.
No, herojskom obranom, bez obzira na ekstremno podređeni položaj, branitelji Zubića su izdržavali, znajući da se na Zubićima brani hrvatski Novi Travnik – odnosno jedina dominanta kota koja je osiguravala obranu samog grada.Uspaničeni i nervozni napadači, razočarani tromjesečnim neuspjesima, dana 25.10.1993. godine iskoristili su povratak mudžahedinske postrojbe „El Mudžahid“ s uskopljanskog ratišta, kako bi pokušali zauzeti to nepokoreno selo. Svom silinom udarile su mudžahedinske snage na spojeve crte lijevo prema Rankovićima na Lager (Zubićki put), a desno na spoju prema Rastovcima u takozvanim Potocima.
Braneći spoj - samo 100-tinjak metara - s ostatkom hrvatske teritorije, u prvom mahu poginulo je nekoliko branitelja, koji se nisu htjeli izvlačiti nego su probali zaustaviti daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Oko 08,30 sati mudžahedinske snage odsjekle su spojeve i doveli u potpuno okruženje 120 branitelja Zubića. Obzirom na brojčanu premoć i potpunu zemljopisnu dominaciju, već u jutarnjim satima krenuli su slaviti „najslađu“ pobjedu..
Samo jedno su zaboravili - da Hrvati nikada ne ostavljaju svoju braću! Ubrzo su se sve interventne postrojbe novotravničkog HVO-a organizirale, kao i nekoliko drugih iz Operativne zone Središnja Bosna, brojni dragovoljci, a veličanstveno je bilo vidjeti i starce oslobođene vojne obrane koji su tražili „pušku viška“ da pomognu. U popodnevnim satima, oko 16,00 sati, postrojbe HVO krenule su u odlučujuću bitku za povratak Zubića: hrabro i odlučno, boreći se prsa u prsa s mudžahedinskim snagama.
Nakon nekoliko sati nadljudske borbe, stigli su do opkoljenih branitelja Zubića, koji su – odsječeni i komunikacijski – formirali kružnu obranu, ne znajući tko će im doći s leđa. I time je bitka okončana, a agresor doživio totalni fijasko."
Počivali u miru Božjem!
Notra.ba
