Općina Novi Travnik jedna je od rijetkih u Federaciji BiH koja je dala punu potporu projektu “Zajednice koje brinu” u organizaciji udruženja Nova vizija i Instituta za populaciju i razvoj, a tim povodom razgovarali smo s jednim od sudionika ove radionice, doc. dr. sc. Marijanom Marjanovićem.
Doc.dr.sc. Marijan Marjanović certificirani je predavač o rodno zasnovanom nasilju, sudionik i voditelj brojnih domaćih i međunarodnih seminara na ovu tremu, autor dokumenta “Analiza postupanja sa žrtvama nasilja”, te konzultant u istraživanju “Utjecaj i posljedice pandemije u pružanju podrške ženama i djevojčicama u zdravstvenim ustanovama”.
Nedavno ste sudjelovali na radionici za predstavnike lokalnih institucija uključenih u program prevencije nasilja "Zajednice koje brinu", u organizaciji udruženja Nova vizija i Instituta za populaciju i razvoj. Kakvi su dojmovi i koliko su važne ovake vrste radionica?
"Međunarodni standardi o zaštiti žrtava potiču države članice da koordiniraju radnje u vezi zaštite žrtava nasilja, kako bi žrtve dobile trenutnu i sveobuhvatnu pomoć putem koordiniranog, multidisciplinarnog i stručnog djelovanja. S tim u vezi u općini Novi Travnik je od strane Općinskog vijeća imenovan Multisektorski tim za sprečavanje nasilja u obitelji, te smo između ostalih i kao članovi ovoga tima pozvani na navedenu radionicu.
Radionica je prva u nizu koje će biti održane za predstavnike institucija u Novom Travniku kako bi smo u konačnici došli do dokumenta koji bi bio relevantan za općinu Novi Travnika, a odnosio se na prevenciju nasilja. Općina Novi Travnik dala je punu potporu ovom projektu kojeg provodi Institut za populaciju i razvoj sa sjedištem u Sarajevu."
Kome se žrtve nasilja mogu obratiti za pomoć?
"Nažalost, u većini općina ne postoji broj telefona isključivo za prijavu nasilja. Postoji SOS broj telefona za žrtve nasilja (1265) koji je jedinstven za područje FBIH i koji bi trebao biti dostupan 24 sata na dan, što u praksi i nije uvijek tako. U Novom Travniku, ali i u drugim općinama Srednjobosanske Županije postoji broj za hitne slučajeve 124 na koji se javljaju građani i po potrebi mogu tražiti hitnu intervenciju ili razgovor s medicinskom sestrom ili liječnikom 24 sata na dan.
Često žrtve nasilja dolaze u zdravstvenu ustanovu iz niza drugih zdravstvenih problema, a kojima je uzrok dugotrajno nasilje. U tom slučaju ako zdravstveni djelatnik uoči da se radi o nasilju, postupa na takav način da stvara uvjete da žrtva govori o nasilju, osigura joj privatnost, procijeni rizik trenutne situacije i informira o službama potpore, te omogući daljnje praćenje. Prema trenutno važećem zakonu svako saznanje ili sumnju na počinjeno nasilje službena osoba je dužna isto odmah prijaviti nadležnoj policijskoj postaji."
Koji vid pomoći žrtve mogu očekivati?
"Na prostoru Županije Središnja Bosna postoje samo centri za mentalno zdravlje u Travniku, Kiseljaku, Vitezu, Bugojnu i Jajcu koji skrbe o svim bolesnicima, ali i žrtvama nasilja s prostora Županije. Žrtve iz svih drugih općina moraju putovati u jednu od pet prethodno nabrojanih kako bi dobile neophodnu pomoć centra za mentalno zdravlje. Postoji mogućnost i telefonskog razgovora sa stručnjacima u ovim centrima, s tim da jedino centri za mentalno zdravlje u Kiseljaku i Bugojnu imaju broj telefona dostupan 24 sata na dan za svoje korisnike, dok ostali centri imaju mogućnost pozivanja u redovno radno vrijeme. Ovo često utječe na to da se žrtva odluči ne ići na savjetovanja i tretmane u drugu općinu, bilo zbog nemogućnosti prijevoza, manjka slobodnog vremena, straha od nasilnika. Stoga je prevažno formiranje centara za mentalno zdravlje na razini svakog Doma zdravlja. Osim toga, savjetovanje vezano za zlostavljanje prepoznato je kao posebna usluga i na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite, kroz psihijatrijske usluge, a na prostoru naše Županije jedino Kantonalna Bolnica Travnik ima ovu mogućnost, te nailazimo na isti problem kao i s centrima za mentalno zdravlje.
Ipak, rekao bih da postoji institucionalna zaštita žrtve, te odgovarajuće sankcioniranje počinitelja. Postoje jasne zakonske odredbe i odgovornosti svih strana u procesu. Ono što se nastoji je ojačati ove kapacitete kako bi bili još bolji, te razvijati svijest o postojanju nasilja, njegovoj prevenciji i sankcioniranju."
Što učiniti kako bi se društvo i svijest o shvaćanju nasilja promijenila?
"Nažalost, kod nas je nasilje još uvijek tabu tema. Mediji, ali i svi ostali posvete se ovoj temi samo kada se ono dogodi ili se obilježava dan borbe protiv nasilja što nije dovoljno. Neophodno je što više govoriti o prevenciji ovog društveno neprihvatljivog ponašanja, te njegovim posljedicama, o kaznama za počinitelje i načina pomoći žrtvi. Društvo u cjelini mora prihvatiti svoju odgovornost, te činjenicu da je problem nasilja i naš društveni problem, te ukoliko svi želimo bolju i pravedniju budućnost tada moramo djelovati u sredini gdje živimo i radimo upravo ukazujući na ovaj problem.
Svaka treća žena i svako četvrto dijete u Bosni Hercegovini su žrtve nasilja, te je neophodno formiranje Centara za mentalno zdravlje u svim općinama Županije Središnja Bosna.
Moramo znati da žrtva nije i ne može biti kriva, da nasilje nema opravdanja i ukoliko smo svjedoci istog da moramo reagirati i ne smijemo okretati glavu na drugu stranu.
Upravo jačanje institucionalnih kapaciteta, razvijanje svijesti u društvu, zakonsko uređenje, te psihološka, materijalna i svaka druga pomoć i sigurnost za žrtvu su prioritetne kako bi se nasilje preveniralo, te pravovremeno sankcioniralo.", zaključio je doc. dr. sc. Marijan Marjanović.
Notra.ba
